Mungo (zelena soja)

Po prehrambenoj vrijednosti, zelena soja ima neka vrijedna svojstva. Zrno zelene soje sadrži oko 24% bjelančevina, koje su lako probavljive i visokovrijedne što ovu namirnicu čini pogodnom u prehrani djece, starijih osoba i rekonvalescenata.

Zelena soja potječe sa područja Indije i Burme, a i danas su te zemlje, zajedno s Tajlandom i Indonezijom najveći proizvođači ove mahunarke ( oko 90 % svjetske proizvodnje). Kod nas se naziva zelena soja iako je po svojim osobinama sličnija azuki grahu i drugim vrstama graha nego soji. Postoje još smeđe i crne varijante ove mahunarke. Po prehrambenoj vrijednosti, zelena soja ima neka vrijedna svojstva. Zrno zelene soje sadrži oko 24% bjelančevina, koje su lako probavljive i visokovrijedne što ovu namirnicu čini pogodnom u prehrani djece, starijih osoba i rekonvalescenata. Ovdje moramo napomenuti da zelena soja nije savršeni izvor bjelančevina pa bi ju trebalo kombinirati s drugim namirnicama koje imaju visok postotak aminokiselina koje sadrže sumpor. Bogata je vitaminima A, B1, B2, C i niacinom. Zelena soja dobro čuva konzistenciju prilikom kuhanja na visokim temperaturama zbog termostabilnog viskoziteta njenog škroba. U kineskoj kuhinji se često koristi škrob zelene soje za izradu posebne prozirne tjestenine.

Zelenu soja se najčešće koristi u zrnu ili polovicama u supama, pirjanim jelima, rižotima. Može se samljeti u fino brašno od kojeg se prave mnogi deserti, hljeb, slatkiši i glavna jela. Na tržištu postoje i poluproizvodi kao što je izolirani sojin protein (IMP - Isolated Mung bean Protein) koji se kao kvalitetan izvor bjelančevina stavlja u mnoge prehrambene proizvode. U Azijskim zemljama, a u novije vrijeme i u SAD-u se mnogo koriste klice zelene soje. Sve mahunarke možemo klijati ali se najčešće klijaju zelena i obična soja. Klice zelene soje su još finiji izvor bjelančevina nego njeno zrno. Uz to su bogatije vitaminima, a siromašnije ugljikohidratima ( manje kalorične). Npr. sadržaj vitamina C se u njima kreće u količini do 0.346 mg/g. Maksimalna količina ovog vitamina u njima je drugog dana klijanja ali su u tom stadiju klice prilično male. Uobičajeno vrijeme klijanja je 4-6 dana, ovisno o sobnoj temperaturi. Za klijanje se najidealnija temperatura od 18-24 °C.
Postupak klijanja
Od 1 grama zrna se dobije 6-8 g klica. Zrnje se preko noći namoči, stavi se u posudu na toplo (sobna temperatura) i mračno mjesto. Klijanje u mraku se preporučuje da bi se dobile blijede klice, a ukoliko klijamo na svijetlu, biti će zelenkaste. Važno ih je stalno održavati vlažnima, pa ih trebamo barem tri puta dnevno poškropiti. Kad klice narastu do željene dužine (najčešće oko 3-5 cm i debljine oko 5-7 mm), mogu se koristiti u prehrani. Prethodno se operu u hladnoj vodi da bi isprali sluz, omotač sjemenke, vlaknasto korjenje i druge ostatke. Klice je najkorisnije jesti odmah, ali se mogu par dana sačuvati u hladnjaku.

Klice se koriste u mnogim orijentalnim jelima, posebice kineskim. Najkorisnije je ako ih jedemo sirove u sklopu salate, ali mogu se i kuhati. Koristimo ih u juhama i pirjanim jelima gdje mogu zamjeniti određenu količinu luka i gljiva, a prženim jelima i omletima daju finu teksturu. Mi u našem centru najradije klijamo upravo mungo klice.

U ponudi:

Soja zelena/mungo 500gr i proizvodi od soje.