Savjeti

Prehrana za zimu

Sa dolaskom hladnijih dana mijenjamo laganu ljetnu garderobu za zimsku, topliju. Isto tako, prirodno je da i naš način prehrane prati promjene godišnjih doba. Tajna dobrog zdravlja leži upravo u umijeću prilagođavanja promjenama u prirodi. Budući da svako godišnje doba ima karakterističnu energiju, nije svejedno koju hranu konzumiramo u pojedino godišnje doba. Da li će hrana grijati ili hladiti naš organizam zavisi od izbora namirnica i od načina njene pripreme. Time utičemo na stanje našeg imunog sistema. Prilagođavanjem prehrane zimskim uslovima možemo ojačati imunitet i izbjeći mnoge zdravstvene probleme.

Kad znamo da je zima period pojačane yin energije, onda je jasno da makrobiotički jelovnik treba da bude malo više yang. Žitarice se yang-iraju prženjem u suhoj tavi i prednost se daje heljdi i zobi. Mahunarka koja podržava rad bubrega je azuki grah, naročito u kombinaciji sa kombu algom i bundevom. Zastupljenije povrće zimi je slatko i korjenasto korenasto (mrkva, celer, pastrnjak), okruglo (bundeva, kupus, drške brokolija, karfiol, prokulice, kelj koji spada i u okruglo i u zeleno).

Nekoliko vrsta korjenastog povrća zimi je zaista nezamjenljivo: bijeli luk, đumbir, kuzu, i korjen lotosa.
Naravno, treba uključiti i zeleno povrće, ali prednost treba dati korjenastom, jer ono najviše zagrijava organizam.
Zimi se duže kuha, istovremeno pazeći da se ne pretjera sa yang energijom, jer makrobiotka ima za cilj postizanje ravnoteže. Zimske supe su jače i bogatije, jela se više sole i začinjavaju i dodaje se malo više ulja, prednost se daje ukiseljenom umjesto svježem povrću, obroci su nešto obimniji.

Iako se općenito preporučuje izbjegavanje namirnica i napitaka koji snižavaju tjelesnu temperaturu (voće, ledena pića, vještački napici, kafa), o tome naročito treba voditi računa zimi. Važno je obratiti pažnju i na količinu unesene tečnosti. Najbolji napici za zimu su topli čajevi i kafa od žitarica.

 

ALGE

Alge su svrstane u nekliko grupa, i to po boji: crvene, smeđe, zelene, plavo-zelene i žuto-zelene. Na tržištu su najčešće alge japanskog porekla nori, arame, hiziki, vakame, kombu i agar-agar.


Alge sadrže deset do dvadest puta više minerala od kopnenih biljaka, kao i obilje vitamina i drugih supstanci dragocjenih za dobar metabolizam. Neke od algi imaju sposobnost  da eliminišu  radioktivne elemente i teške metale iz organizma.

Svaka alga ima svoje specifičnosti, ali sve alge dele neke zajedničke karakteristike. Alge imaju slan okus, detoksificirajuća svojstva, vlaže organizam koji je suviše suv, razbijaju i transformišu gnoj i sekrete, dobar su diuretik, čiste organizam od teških metala, pospešuju metabolizam vode u organizmu, čiste limfu, smanjuju kiselost krvi, pokreću rad jetre, pozitivno deluju na rad tiroidne žlezde, pozitivno utiču na pluća i sistem organa za varenje. Preporučuju se i u programima mršavljenja, kao i za smanjenje holesterola i masnoće u krvi.
 

Sušene hiziki, arame i vakame alge sadrže deset puta više kalcijuma nego mlijeko; hiziki sadrži osam, vakame četiri puta više željeza nego goveđe meso; kombu i arame sadrže i do šest stotina puta više joda nego što prosečno sadrži meso morskih riba. Alge su takođe jedan od rijtkih dobrih izvora fluora, koji jača zube i kosti.


Način pripreme algi

Sušene alge potrebno je držati u tamnojj tegli na suhom mjestu i mogu se čuvati godinama. Prije upotrebe sušene alge potopite u vodu. Što duže ih ostavite da se natapaju to će biti lakše za varenje. Tečnost u kojoj su alge bile potopljene nemojte baciti, već je iskoristite (možete je takođe dati i domaćim životinjama ili zaliti biljke njome).

Možete ih dodavati jelima, praviti salate sa njima ili spremati mala zasebna jela. Za salate su najbolje wakame (npr. u kombinaciji sa svježim krastavcima). One se najčešće koriste u miso supama; kombu se najčešće koriste pri kuhanju mahunarki; hiziki i arame kao zasebno malo jelo; agar-agar kao zgušnjivač, najčešće za pripremu deserta.
 

 

Kad jedete vani

Danas mnogi restorani nude zdravu hranu, pa ćete je pronaći čak u najsloženijem jelovniku. Shvatit ćete da možete jesti zdravo gdje god se nalazite. U većini mjesta postoje restorani u kojima možete uživati u tjestenini s jednostavnim prelivom i salatom.

Razgovarajte s konobarom

Ako na jelovniku nema ništa što bi vas privuklo, pitajte imaju li tjesteninu i salate koje inače jedete. Mnogi ljudi pate od alergija, pa su se restorani prilagodili tom problemu izborom posebnih namirnica. Ako ste u procesu liječenja, zatražite što jednostavnije i što zdravije jelo. Na primjer tražite tjesteninu s bijelim lukom i maslinovim uljem, blanširane brokoli ili mrkvu i zelenu salatu.

Ako ipak poželite nešto s jelovnika, ali sumnjate u upotrijebljene sastojke, zamolite konobara da vam opiše različita jela kako biste znali što očekivati. Raspitajte se i o raznim prelivima koji se poslužuju odvojeno.

Skriveni sastojci

U svakom restoranu razlog za brigu moraju nam biti skriveni umaci, ulja, so i aditivi. Na primjer, kada se hrana prži u dubokom ulju, tamno sezamovo ulje je idealno mada ih većina restorana ne koristi jer su skupa. Svojstva mnogih ulja mijenja se pod uticajem visokih temperatura, usljed čega su nestabilna i prijeti opasnost od ulaska slobodnih radikala u krv što uzrokuje oksidaciju, a vjeruje se i da ubrzava starenje.

Očito je da hrana pržena u dubokom ulju, npr. prženi krompirići, povećava spomenuti rizik. Kod šefa kuhinje raspitajte se u vezi načina pripreme hrane, iako je prženu hranu najbolje izbjegavati kada ste vani.

Kako bi prikrili nekvalitetne namirnice, neki kuhari jelima dodaju puno soli. Pridržavate li se makrobiotičkih načina prehrane, na taj način putem jednog restoranskog obroka možete unijeti količinu soli koja se inače preporučuje za nekoliko dana. Obratite pažnju na to osjećate li želju za nekom namirnicom nakon restoranskog obroka i zapamtite to te potražite restoran sa zdravijom i kvalitetnijom hranom.

Trenutno, restorani nisu dužni obavijestiti goste o tome upotrebljavaju li genetički modificirane ili ozračene sastojke, ali vi ipak pitajte osoblje znaju li išta o tome. Jednog će ih dana zanimanje javnosti prisiliti da preispitaju svoje namirnice i prihvate zdraviju politiku.

MSG (monosodium glutamat) često se koristi u kineskim restoranima, ali najvjerovatnije možete naručiti jela bez tog sastojka.

Ako ne jedete meso, raspitajte se o temeljcima koje restoran poslužuje jer mogu sadržavati životinjske masti.

Hrana koju možete tražiti

  • Tjestenina s pestom, umakom od povrća ili morskih plodova potpun je obrok.
  • Supa od povrća s kvalitetnim hljebom zadovoljava prehrambene potrebe.
  • Salate su dobar i zdrav izvor i sadržavaju različite sastojke, koji ih čine još privlačnijima. Nemojte se bojati sami osmisliti neku miješanu salatu.
  • Jela od povrća često mogu razočarati. Zatražite da povrće bude kuhano al dente i bez putera ako želite zadržati svjež i čist ukus.
  • Rezanci u vrućem temeljcu zadovoljavajuć su obrok, ali provjerite sadrže li MSG (monosodium glutamat). Umak može biti jako slan.
  • Sushi je popularan i vrlo zadovoljavajuć obrok bez obzira odaberete li onaj sa ili bez ribe. Bijela riža će vjerovatno sadržavati nešto šećera. Želite li je izbjeći, naručite sushimi.
  • Jela od ribe i morskih plodova vrlo su hranjiva. Riblja čorba je bogata hranjivim tvarima. Jedite srdele jer su bogate mineralima. Kvalitetnu, svježu ribu nije potrebno preljevati izdašnim umacima, pa odaberite najprirodnije jelo od ribe koje nađete na jelovniku, kao što je  bijela riba s limunom.

Izvor: ''Suvremena makrobiotika'' – Simon G. Brown

 

6 zanimljivih činjenica o glikemijskom indexu

Glikemijski indeks (GI) je mjera koja označava brzinu i intenzitet povišenja razine glukoze u krvi nakon konzumiranja određene hrane.

 

  1. Cjelovite žitarice imaju niži GI od industrijski prerađenih. Na primjer, bijela riža ima GI 64, dok smeđa ima 55.
  2. GI smeđe riže možete znatno sniziti pomiješate li je s cjelovitim ječmom (preporuka za proljeće).
  3. Žitne pahuljice, kao što su one u rižinim keksima ili rižinim žitnim pahuljicama, imaju puno veći GI od same žitarice.
  4. Što se duže namirnica kuha, GI joj je viši. Tako špageti kuhani u 0,7% zasoljenoj vodi 11 minuta, imaju GI 59, a kad se kuhaju 16,5 minuta GI im je 65.
  5. Većina povrća ima GI koji je prenizak da bi se smatrao značajnim.
  6. Pečene ili pržene namirnice podižu GI. GI pečenih krompira je 85, 75 kad su prženi, a 50 kad su kuhani.

 

Dezedoransi i antiperspiransi – Šta izabrati?

Ljeti se pjačano znojimo te više koristimo dezodoranse i antiperspiranse. Pri tome često nismo svjesni što zapravo koristimo niti kako ti proizvodi djeluju. Mnogi od njih sadrže štetne sastojke koji dugotrajnijom upotrebom mogu nepovoljno uticati na naše zdravlje.

U nekim državama (Kanada, SAD) antiperspiransi su stavljeni u kategoriju bezreceptnih lijekova (mogu se kupiti bez recepta, u maloprodaji, a dozvoljena im je upotreba samo u predjelu pazuha).

Kako djeluju dezedoransi i antiperspiransi?

Dezedorasni koče aktivnost i razvoj bakterija čime sprječavaju neugodan miris kože, a budući da su uglavom mirisni, preparati djelomično i ublažavaju miris znoja. Mnogo je hemijskih sastojaka koji djeluju kao dezodoransi, a najčešće se upotrebljavaju denaturirani alkohol i triklosan.

Triklosan je konzervans s jakim antimikrobim djelovanjem. Do sada još nije dovoljno istražen, no pokazalo se da u većim dozama ima izrazito štetno djelovanje na zdravlje čovjeka (kancerogeno djelovanje, izaziva oštećenja jetre, slabi imuni sistem, smanjuje plodnost, narušava hormonalni balans, izaziva oštećenja ploda) i potencijalna je opasnost za okoliš (npr. može reagovati sa slobodnim hlorom i stvoriti dioksin koji je izrazito toksičan, narušava hormonali balans, vrlo je stabilan i sporo se izlučuje iz organizma). Zbog svog djelovanja, triklosan je u nekim državama svrstan u skupinu pesticida, a proizvodi koji ga sadrže često su onečišćeni dioksinom.

Antiperspiransi sadrže soli aluminija, cinka ili cirkonija ili njihovu kommbinaciju, a djeluju na smanjenje protoka znoja, sužavajući pore znojnih žlijezda i blokirajući izvodne kanaliće znojnih žlijezda. Mnoge aluminijeve soli djeluju iritirajuće i nadražujuće što rezultira crvenilom i upalom kože. Ako su u spreju, ne preporučuje se njihovo udisanje jer dugotrajnom upotrebom mogu izazvati oštećenje pluća. Aluminij se također povezuje sa Alzheimerovom bolesti. Cirkonijeve soli opasne su ako se udišu pa se zbog toga ne koriste u aerosolima u EU i SAD (dolaze u ''sigurnijoj'' varijanti – stikovima, gelovima i roll-on-ima).

O čemu još treba voditi računa...

Uz navedene sastojke deo-proizvodi često sadrže parabene koji imaju konzervirajuće djelovanje i široku primjenu. Neki naučnici smatraju da su opasni za naše zdravlje jer narušavaju hormonalnu ravnotežu (ponašaju se kao estrogeni) – povećavaju rizik od pojave karcinoma dojke, karcinoma kože, dok drugi smatraju da su sigurni za upotrebu, međutim niti jedno istraživanje nije obradilo šta se događa dugotrajnijom upotrebom navedenih hemijskih tvari.

Kako god, sve što se interferira s prirodnim funkcijama tijela, bilo da je to zaustavljanje znojenja ili uticaj na hormonalni balans, treba izbjegavati, jer jedina sigurna hemijska tvar je ona s kojom niste bili u kontaktu.

Sigurne opcije

Jedini sigurni proizvodi koje se preporučuju za nanošenje na kožu su oni iz certificiranog organskog uzgoja koji uopšte ne sadrže sintetske sastojke. Na mnogim mjestima možete pronaći hipoalergene dezedoranse u obliku kristala, tzv. deo – kristal ili kristalni kamen mineralnog porijekla (čista kalijeva mineralna so alaun ili stipsa) ili dezedoranse koji sadrže cinkricinoleat koji umiruju kožu i neutraliziraju neugodan miris znoja, pri čemu ne ometaju rad žlijezda znojnica.

Naša preporuka su Dr.Hauschka nježni dezedorans Floral ili za one fizički aktivnije u toku dana, dezedorans Fresh.

Izvor: MAKRONOVA glasilo br. 46

 

Mirisni recepti za zimske tegobe

Zima sa sobom donosi tegobe koje mogu poprilično iscrpiti. Zbog njig mnogi posežu za raznim, ne baš ljekovitim sredstvima. U nastavku vam predlažemo nekoliko prirodnih rješenja koja, osim što su zdrava za organizam, pružaju osjećaj svježine i prekrasan miris.

Kad bole sinusi

Tegoba na koju se žale mnogi ljudi su upravo problemu sa sinusima. Aromaterapija, odnosno primjena eteričnih ulja vrlo je jednostavna i učinkovita u tretiranju mnogih stanja pa nam tako može biti od koristi i pri rješavanju ovog neugodnog problema.

Preporučuje se primjena masti i inhalacija, a mast možete napraviti sami. Za nju vam je potreban mandingo (shea maslac) koji je na sobnoj temperaturi u krutom stanju pa ga je potrebno otopiti u posudi s toplom vodom, kada se otopi, smjesi dodajte sljedeća eterična ulja:

  • 10 kapi eukaliptusa
  • 10 kapi ruže geranije
  • 9 kapi ružmarina

Sve dobro primješajte i ostavite da se stisne. Mast koristite 2 do 3 puta dnevno za područje sinusa. Za učinkovitost tretmana vrlo je važna i inhalacija koja se provodi s jednom kapi eukaliptusa.

Povišena temepratura

Povišena temeratura je još jedna od tegoba kod koje su eterična ulja pravi spas, a nanose se kao oblozi s mlakom vodom. Potrebno je pomiješati:

  • 4 kapi eukaliptusa
  • 3 kapi lavande
  • supena kašika jabukovog sirćeta
  • 1 do 2 litra mlake vode.

Sve pomiješajte i obloge nanosite na čelo, dlanove i stopala.

Kašalj

Kašalj je čest pratilac zimskih tegoba, a može biti suh ili produktivan. Za oba slučaja vrlo su djelotvorna eterična ulja razblažena u maceratu koja ja potrebno umasirati na gornji dio leđa i prsa.

Suhi kašalj

Na 25 ml macerata gospine trave dodaje se po 4 kapi mirte, bora i lavande.
Uživajte u zimi zdravi i puni energije!
Napomena: Svi recepti namijenjeni su tretiranju odraslih ljudi.

Izvor: MAKRONOVA glasilo br. 44


Jesensko zimski začini

Kurkuma – jelima daje lijepu žutu toplu boju (rižoto, palačinke, smjesa za tempuru, jela od tofua i povrća). Ovaj začin ima puni ukus, a zbog lužnatog djelovanja dobar je za želudac.

Biber – poznati je univarzalni začin za različita jela, od supa pa do variva i napitaka. Najjači je crni biber, bijeli je nešto blaži, dok zeleni daje blagi i svježi ukus. Jela od tjestenine, kao što su npr. tjestenina s tofuom i povrćem, uz malo zelenog bibera prava su poslastica. Srveni biber je najblažeg, slatkastog ukusa te se odlikuje prekrasnom aromom.

Đumbir – odlično se kombinuje i sa slatkim i sa kiselim jelima. Daje prekrasan ljutkasti ukus te potiče cirkulaciju i funkcije želuca. Tamari supa s povrćem uz dodatak đumbira, pravi je jesensko zimski lijek za prehlade, a limunada s ječmenim sladom i malo đumbira otklanja začepljenost dišnih puteva i sinusa. Đumbir je odličan i za mariniranje tofua i seitana te u jelima od mahunarki. Probajte napraviti varivo od azuki graha i amaranta te ga začinite s misom i đumbirom – osjetit ćete navalu topline i vitalnosti!

Chili – prava asocijacija koja se javlja na spomen ovog začina je ljuto. Pripazite da pri korištenju chilija ne trljate prstima oči ili usta. Najpopularniji je u kombinacijama s mesom, no za one koji ne jedu meso, chili se odlično kombinuje sa seitanom, tempehom i jelima od mahunarki.
Ne zaboravite, kad je ovaj začin u pitanju, manje je više. Ljutkasto je okus jeseni pa pomaže kod probave, pročišćava dišne puteve te štiti od prehlada. Pomiješate li chili s maslinovim uljem, dobit ćete novi, jedinstveni začin!

Cimet – cimet ima protivupalno djelovanje, a na Zapadu se uglavnom koristi za slatka jela, posebno u kombinaciji s jabukama. Grije i podiže vitalnost, a njegov miris oduševljava u kompotima od suhog voća, jabuka, dunja i krušaka. Pite, štrudle i okruglice također su odlične s cimetom.

Muškatni oraščić – orašastog je ukusa, sladak, grije i ima lagani gorkasti ton. Odličan je za različita jela, pite i pudinge, a daje poseban ukus jesenskim jelima od bundeve. Krem juha od bundeve s malo muškatnog oraščića prava je delicija.

Vanilija – mnogi je nazivaju kraljicom začina. Tržište je preplavljeno sintetskim varijantama ovog začina, no original je lako prepoznati po mirisu, ukusu ali i po cijeni. Malo je pravih organskih plantaža vanilije u svijetu, ponekad ih pohara i uragan pa to utiče na njhovu visoku cijenu. No svaka mrvica vrijedi jer desert, napitak ili slično s pravom vanilijom zaista je nezaboravan užitak.

Curry – po riječima kupaca jedan je od najomiljenijih Lebensbaumovih začina. Sjajna mješavina začina ovdje dolazi do izražaja upravo zbog organskog porijekla sastojaka.

Izvor: MAKRONOVA glasilo br. 44